Sloboda, ima li toga uopšte?

Pojam slobode u astrologiji, vezuje se u poslednjih pedesetak godina za planetu Uran, kao reprezenta New Age, pristupa da svako živo biće ima svoja prava. Ima logike u tome jer je pomenuta planeta prva iza Saturna, vlasnika i gospodara vremena koji nam svojom štopericom svima redom odbrojava dane na zemlji.
Interesantno je da pristup astrologiji, od spoznaje te veštine na zemlji, se zasniva na onome što naše oči vide. Simbolički gledano, oči odnosno svetla, Sunce i Mesec, po tom konceptu čine jedinstven mehanizam života koji trpi uticaje planeta, kako ličnih Merkura i Venere, malo ličnog i malo mundanog Marsa, tako i mundanih hronokratora Jupitera i Saturna. Sva nabrojana tela jesu ona koja se daju videti golim okom.
Uran, prvi iza granice (Saturn, inače simbolički vlada granicama), ipak se može videti, ali pod ograničenjima, da onaj koji gleda zna kada, odnosno u koje doba godine treba da gleda u nebo, i tačno u koji deo neba.
Kako Uran u astrologiji zahteva mnogo detaljniju i bitnu analitiku, koliko uopšte deluje, cilj ovoga teksate jeste da kroz tradicionalne simbole planeta koje potpuno van svake sumnje učestvuju u svim bitnim, životnim dešavanjima, prikažem mogućnosti čoveka za oslobođenjem, upravo naglašene simbolikom da je moguće videti nešto iza Saturna, gospodara uzroka i posledice, majstora manipulacije i egzekutora karme.                                                       Drevna hermetička mudrost je da se stvari najlakše sakriju kada se svima stave „ispred nosa“. Tako je i sa slikovnim simbolima planeta. Kineska poslovica kaže da jedna slika vredi kao 10.000 reči. Tako je i sa astrološkom simbolikom. Svaka planeta ima simbol koji upravo predstavlja njenu svrhu.
Počevši od svetala koja jesu inicijalna kapsla života, dobijama dva osnovna oblika, krug-celina kod Sunca i polukrug-traženje kod Meseca.
Krug svesti, Sunce dominira ovim životom predstavljajući samu životnu energiju i snagu, što je i predstavljeno egzaltacijom u Ovnu. Tačka u sredini simbol je primarne informacije života, koja radte i љiri se. Svest o sebi poseduje svako živo biće, a ponajviše čovek. Sunce je reprezent svesti, dana, budnog stanja i svih jasnih i racionalnih principa. Medjutim svest nije dovoljna čoveku da spozna život oko sebe. U striktno matrijalnom svetu naša iskustva se baziraju na čulima koja su nesavršena, odnosno zaključke izvodimao opterećeni tim istim Suncem, a na način da svaku informaciju obradi naš ego. Simbolički ego jeste predstavljen Suncem.
Duh, tačnije život kao centralni princip, privlači Mesec, odnosno, dušu koja svoju besmrtnu prirodu vezuje za smrtni princip življenja. Ova simbioza je neophodna u materijalnom, Saturnovom olovnom svetu u kome je neprestana borba izmedju njega i Sunca, nosioca života koju su često drevni alhemičari opisivali u svojim delima kao sukob olova i zlata. Simbolički zlatom vlada Sunce.
Mesec je pratilac, simbol duša koje prate, iz života u život, princip spajanja sa fizičkim telom, ali i neprirodnog razdvajanja nastupanjem smrti. Iz tih razloga Mesec je generator i strahova i motivacija.
Mehanizmi koji upravljaju duhom i dušom su potpuno suprotstavljeni, a simbolički se vezuju za dnevni, sunčev i noćni mesečev princip. Ono što Sunce, jasno-logično, hoće ili neće, Mesec na krajnje nelogičan način prihvata i odbacuje. Iz ovog razloga Sunce upravlja direktnim kretanjem, logičnim, a Mesec je bliži principu retrogradnog kretanja, liљen logike i praktičnosti.
Simboli kruga, svesti-duha i polukruga, podsvesti-duše u materijalnom, Saturnovom svetu se realizuju kroz krst materije. Krst je simbol četiri ugla horoskopa, četiri kardinalne tačke, koje jesu osnov kretanja materije, kroz godišnja doba, odnosno cikluse života i smrti. Model za ovakvo tumačenje nalazi se i odnosu Sunca i Meseca kroz lunacije.
Prvo spajanje sa materijom, krstom, imaju oba svetla. Na vrhu je polikrug duše (besmrtni princip), koji se spušta u krug svesti (smrtni pricip), i spaja sa krstom materije, pricipom odbrojavanja preostalog vrmena u materiji.
Nosilac ovog simbolja jeste Merkur, egipatski tot, grčki Hermes, planeta, božanstvo i princip poznavanja sva tri oblika postojanja, i sva tri pokretačka principa života. Jedino se u njegovom simbolu sjedinjuju ova tri principa, jer već u Veneri, prisutni su samo simboli materije-krsta podredjene svesti-duhu, tačnije egu. Iz ovoga proizilazi više puta ponavljan definicija u astrologiji da Venera ne poznaje istinu, već je podredjena hedonizmu, uživanju u materijalnom. Njen večiti partner Mars, pre svima poznatog simbola kruga sa strelicom, u stvari je imao drugi simbol, može se reći „prevrnutu“ Veneru, odnosno krst materije kome je podredjen krug svesti. Iz razloga lakљeg razlikovanja, ili moћda i nekog skrivenijeg, simbol Marsa je prepravljen dodavanjem strelice na krug. Mars i Venera jesu planete instikta, planete koje ne brinu neku drugu brigu no onu po narodnoj mudrosti: use, nase i podase. Namerno banalizujem stvar, jer čim se ogole kulise gorenavedena formulacija jesto ono sa čime se svakodnevno srećemo u materijalnom svetu.
Pouka jeste da male brze planete, brinu obične svakodnevne brige zaokupljene svojom bitnošću, istina lažnom. Svest o materiji, i svest pod materijom jesu sinteza ove dve planete.
Sa hronokratorima Jupiterom i Saturnom, je druga priča. Velike i daleke planete, vladari vremena, spoj su krsta materije i polukruga duљe. Najbrћi i najsporiji princip svakodnevne astrologije, istovremeno. Moћda deluje čudno, ali po jednoj teoriji o univerzumu, on nije ništa drugo do jedna tačka u kojoj se sve deљava nama neshvatljivom brzinom.
Krst-vreme se materijalizuje na duљi (Saturn), a duљa se egzaltira na krstu(Jupiter).
I ovu sliku nam daje prirodni horoskop, kroz pad Saturnov u Raku, i egzaltaciju Jupiterovu u istom znaku. Ovu priču nam priča i hrišćanstvo, ali malo više skrivenu, onako kako veri i priliči.
Lična i kolektivna sudbina, upletene sa besmrtnom dušom, razapetom i osuđenom na krstu vremena jesu jedine mogućnosti čovekove slobode.
Izbor jeste sveden na trenutnu impresiju i biranje puta, opet u skladu sa tom istom duљom i njenim nejasnim ћeljama, i pod trenutno improvizovanom, a naizgled racionalnom odlukom, koja to nije, iz prostog razloga nepoznavanja posledica. Vreme jeste presudni faktor svake odluke i teret svake slobode. Činjenje jeste karma, i rezultat i zbir i rizik i posledica. Odluka jeste zbir neracionalnih ili racionalnih poteza ali nedovoljno objektivnih spram vremena i prostora donetih pod uticajem smrtnog duha-Sunca.
Ima li čovek slobodu delanja i izbora. Nema, jer je donosi pod uticajem dva suprotstavljena principa, duha i duљe, a uslovljenu u vremenu. Priroda jedinke, karakter i sve ostale osobine zbir su pozicija iz njegovog natala i tome su i podložne sve odluke. Sloboda je iluzija jer za pravu slobodu treba ispuniti onu drevnu hermetičku mudrost, da vremenom treba ovladati uz pomoć ritma koji će ga pretvoriti u večno sada.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.